- atributi
- przypisywać (coś komuś), przyznać (coś komuś)
Słownik esperancko-polski. 2014.
Słownik esperancko-polski. 2014.
atribút — a m (ȗ) 1. značilen spremni pojav: gledališče, glasba, muzeji so atributi mesta; idejna borba z vsemi svojimi atributi, gospodarskimi, političnimi in družbenimi // oznaka, vzdevek: lastiti si atribut izvirnosti; prisvajati si atribute božanstva… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
RUTENI — I. RUTENI Caesaris aetate in duas divisi partes, alii provinciae Narbonensi, alii Galliae Celticae, et paulo post ab Augusto Aquitaniae atributi sunt: quorum hi a Lucterio Arvernis rebellibus et Vercingetorigi sunt conciliati, Caesar, l. 7. c. 7 … Hofmann J. Lexicon universale
atribuţie — ATRIBÚŢIE, atribuţii, s.f. Sferă de autoritate, de competenţă, de activitate a cuiva; însărcinare, muncă dată cuiva spre îndeplinire. [var.: atribuţiúne s.f.] – Din fr. attribution, lat. attributio, onis. Trimis de RACAI, 30.09.2003. Sursa: DEX… … Dicționar Român
nemesis — nèmesis m DEFINICIJA 1. mit. a. (Nemesis) ž grčka božica koja je prema zasluzi obdarivala ljude srećom ili nesrećom; u kažnjavanju vrlo stroga, osobito progonila obijest i bahatost; njeni atributi u likovnim djelima: uzda, vaga, mač i bič;… … Hrvatski jezični portal
Juda — Jȗda m DEFINICIJA bibl. 1. četvrti sin praoca Jakova i Lee, legendarni predak istoimenog izraelskog plemena; Jehuda 2. izraelsko pleme koje je nakon izlaska iz Egipta preuzelo vodstvo i dalo kraljeve Davida i Salamona; po Starom zavjetu, iz toga… … Hrvatski jezični portal
Uranija — Ùrānija ž DEFINICIJA mit. jedna od 9 muza, v. zaštitnica astronomije; atributi su joj globus i štapić ETIMOLOGIJA grč. Ouranía ≃ ouranós: nebo … Hrvatski jezični portal